-Piše: Vukić Garo Brajković
Čovjek ne zna odakle je i kako je došao, šta se u njega stanilo i nastanilo. Šta ga je vodilo, kako ga vodi, šta ga prati i šta će ga naći i šta će ga snaći. Zbunjen čovjek luta, čovjek je izgubljen, čovjek ne zna šta će biti sjutra, ne zna nikad šta će mu se desiti i šta će mu se dogoditi. Čovjek je na put pošao a gdje će ga put odvesti ne zna i ne zna gdje će
se staniti. Ne može naslutiti ni šta će mu put donijeti i uzeti. Čovjek ne zna ni šta je put, ni zašto je pošao na put i kad će završiti svoj put. Čovjek ne zna da prepozna dolazak vremena i sudbinu svojih puteva. Čovjek ne zna ni šta nosi sa sobom. Ne može se u dolasku snaći ni u polasku prepoznati. Nije svaki put putovanje, nije svaki dolazak i odlazak. Sjutra je današnje, današnje je od juče, i danas i sjutra je kod nas i naše je, i jučerašnje je naše, viđeno je naše i neviđeno je naše. Čovjek je danas za sjutra. Sjutra će biti sjutra. Sjutra je veliko, danas ne može vidjeti sjutra, danas je kod nas i danas, danas je za danas stiglo, sjutra će za sjutra stići, i stiže, i stići će i današnje i sjutrašnje. Čovjek štošta traži i pretražuje i ne zna šta xoće, ni šta neće, ne zna šta će mu sve to, a ne zna šta će dobiti, ni šta će izgubiti?! Ne zna da od dobijenog zaboli glava
da može i da se pogubi i izgubi. Čovjek štošta želi i poželi. Ne poznaje svoje želje i poželje. Velike želje ne poznaju čovjeka. Čovjek može da izgubi, da izgubi i glavu. Čovjek zna da voli, a često ne zna šta voli, a xoće da je voljen, a ne zna zašto. Čovjek mrzi, a ne zna otkud je mržnja došla, šta donosi i šta čini. Čovjeka mržnja satire. Mržnja je i svijet otrovala. Mržnja nosi nesreću, donosi jad. Jad donosi patnju, patnja donosi mučeništvo. Ne zna čovjek da se brani i odbrani od mržnje, ne umije da je otjera iz sebe, od sebe, iz kuće i od kuće. Čovjek ne zna da je mržnjom otrovan i ohol, u oholosti i nepravedan, u nepravednosti i grabežljiv. U grabežljivosti čovjek ne prepoznaje dobro, i zlo i dobro je čovjekovo. Čovjek je najbolji u smirenju i daje svevidu vid. Ne nosi, čovječe, mrznicu u srcu, ne nosi pakosnicu glavu, za svoju glavu, čuvaj svoje oči. Od svoje glave, čovječe, kyćy sačuvaj, sačuvaj svakog čovjeka, majku, sačuvaj i bpaćy i sestre i djecu. Sačuvaj, čovječe, sebe bićeš spasen od sveotrovnice, koja je otrovala i nebo i zemlju. Heće biti i ne može biti ni tebe, čovječe, izgubićeš se. Prah će prekinuti tvoje putovanje, prah će zaustaviti tvoje postojanje.
(Autor je pjesnik)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
